hr
eng

Građanski odbor za ljudska prava

Razgovor sa Z.Pusićem za Novosti o  nekim pravnim i moralnim dilemama vezano za likvidaciju Bin Ladena

Zagreb,10.svibnja 2011.

 

1. Je li likvidacijom Osame bin Ladena uvedena osveta i odmazda kao važan princip u međunarodnoj politici i je li ova američka akcija jedinstvena po tome?

Osveta i odmazda nije u ratovima ništa novo, zapravo je, do određene granice, njihov, moralno, manje problematični dio.

Kad je Hitlerova Njemačka divljački bombardirala gradove, to nije bila nikakva odmazda već postupak jedne beskrupulozne politike koja je kao temeljno načelo postavila princip da su u postizanju njenih ciljeva sva sredstva dozvoljena. Kad su, u kasnijoj fazi, Saveznici bombardirali njemačke gradove, oni su za cilj također imali pobjedu u ratu. Pri tom bombardiranju broj „kolateralnih žrtava“, eufemizam koji će, mnogo godina kasnije, za uz put potamanjene civile, upotrijebiti tajnik za obranu USA  D. Rumsfeld, bio je bar tako velik kao kod njemačkih bombardiranja.  Međutim, s moralnog stanovišta, čak i kad sudimo danas, mnogo nepristrasnije i po kriterijima koji nisu isti kao prije 70 godina, savezničko bombardiranje je manje zazorno jer je bilo odgovor, odmazda, za godine nacističkog terora.

Sukob s terorizmom militantnih islamista, posebno poslije 11. 9. 2001., Vlada USA tretira kao ratno stanje. Svi postupci koji su uslijedili, rat s talibanima, osvajanje Afganistana, likvidacija Bin Ladena, logične su posljedice ratnog stanja u kojem sudjeluje zemlja s velikim mogućnostima da uništi protivnika koji ju je napao. Od svih tih akcija mislim da je najproblematičnija ona u Iraku, gdje je javnost obmanjivana pričama o postojanju oružja za masovno uništenje, a napad na Irak nije imao nikakvo uvjerljivije opravdanje. Drugim riječima, nije bilo odmazda za neki irački napad (kao što je to bilo u prvom iračko-američkom ratu '91., poslije iračkog napada na Kuwait).

Prigovor akciji u kojoj je ubijen Bin Laden je da je on, izgleda, mogao biti uhvaćen živ i doveden pred sud. Vlada demokratske zemlje, pa bila ona i velika sila, trebala bi imati osjećaj odgovornosti za standarde ponašanja koje svojim postupcima poštuje ili uvodi.


 
2. Mijenja li taj princip osvete međunarodni politički poredak, budući da negira neke dosad vladajuće odnose? Npr, djelomično dokida državni suverenitet (npr. Pakistan se u toj akciji nije ništa pitao), uvodi princip državnog razloga kao vrhovno načelo i sl.

Tajne službe različitih zemalja „oduvijek“ su organizirale likvidacije ne samo terorista u inozemstvu nego i političkih protivnika i disidenata. Postoji bitna razlika da li se organizira likvidacija terorista, nalogodavca zločina u kojem je poginulo 3000 ljudi, ili se osuđuje na smrt strani književnik jer je napisao nešto s čim se ta vlada ne slaže, npr. „Sotonske stihove“. Državni suverenitet nije poštovan niti u slučaju oslobađanja taoca iz aviona koje su oteli teroristi, kao u slučaju Entebea ili Mogadiša. Te akcije sigurno nisu izvedene u skladu s međunarodnim pravom, a ipak mnogi od nas smatraju ih moralno opravdanim. Korištenje nasilja u borbi protiv nasilja vjerojatno je i za mnoge ljude sklone miru i nenasilju, jedini opravdani oblik nasilja.

Živimo daleko od savršenog svijeta i primjera da pravo često „u topuzu leži“ ima i na lokalnom i na globalnom nivou.  Države su po svojim postupcima u pravilu bliže kodeksu kriminalaca nego poštenih ljudi – u određene radnje se ne upuštaju  ako postoji realan razlog za straha od odmazde, a ne na osnovu moralnih standarda koji takvo ponašanje isključuju.

Građanski odbor za ljudska prava, Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb • Tel: +385 1 6171530 / Fax: +385 1 64 13 626 • info@goljp.hr