hr
eng

Građanski odbor za ljudska prava

Treća sjednica Vijeća za socijalnu pravdu Predsjednika RH

 

Zoran Pusić: PRIJEDLOG ZA RASPRAVU

Zagreb, 19.10.2010.

 

ŽRTVE TERORIZMA PONOVO KAO ŽRTVE NEPRAVEDNIH SUDSKIH POSTUPAKA

 

PROBLEM

U razdoblju 1991. – 1995. nepoznati počinitelji uništili su ili oštetili velik broj stambenih i poslovnih objekata hrvatskih građana u područjima na kojima se nisu odvijale ratne operacije[1]. U nekim slučajevima vlasnici kuća pod koje je podmetnut eksploziv teško su ozlijeđeni ili su smrtno stradali[2]. U najvećem broju slučajeva počinitelji nisu nikad otkriveni ni sankcionirani, a žrtvama tih akata terorizma ostalo je jedino da traže neki oblik odštete privatnim tužbama protiv države. Sve te tužbe (podnesene prije 1996.g.) pozivale su se na Čl. 180 Zakona o obveznim odnosima (ZOO)[3]. Hrvatski sabor ukida Čl.180 u veljači 1996.[4], a svi sudski postupci za naknadu štete prekidaju se do donošenja novog zakona „kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata“. Novi zakon donesen je nakon sedam i pol godina, u ljeto 2003., kao Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih deonstracija (ZOŠT)[5].

Bitna promjena ZOŠTa prema Čl.180 ZOO je da ograničava pravo na naknadu štete samo na naknadu one štete gdje je posljedica „smrt, tjelesne povrede ili oštećenje zdravlja“[6].

Prekinuti postupci za nadoknadu materijalne štete nastavljeni su po novom zakonu, a kako ZOŠT ne predviđa naknadu za materijalnu štetu, sve žrtve terorističkih akata koje su podnijele tužbe izgubile su parnice i bile osuđene na plaćanje visokih parničnih troškova (iako su svoje tužbe podnijele kad je na snazi bio Čl.180 ZOO). ZOŠT upućuje žrtve akata terorizma koje su pretrpjele materijalne štete na Zakon o obnovi; međutim, prvi članak Zakona o obnovi[7] isključuje sve one oštećene čije uništene kuće nisu bile na privremeno okupiranom području. Teško je vjerovati da je ta činjenica zakonodavcu promakla.

 

PRIJEDLOG

Jedan način pravednog rješavanja ovog problema je:

a) da žrtve akata terorizma koje su pretrpjele materijalnu štetu i tužbe podnijele po Čl.180 ZOO ili po ZOŠTu i koje su parnicu izgubile, budu oslobođene plaćanja parničnih troškova.

b) da se nekim podzakonskim aktom ili uredbom odredi da i žrtve terorističkih akata koje su pretrpjele materijalne štete, bez obzira da li je to bilo u privremeno okupiranom području ili ne, imaju pravo na obnovu po Zakonu o obnovi (na što ih upućuje ZOŠT; bez toga formulacija u ZOŠTu predstavlja cinizam i licemjerje prema žrtvama terorizma.)

 

ZAKLJUČAK

Nije ništa novo da su najteže nepravde i najpogubnija kršenja ljudskih prava za jednu zemlju ona provedena kroz sudove i institucije pravosuđa koje to čine zaklanjajući se iza nepravednih ili nedorečenih zakona. Floskula „neka institucije rade svoj posao“ u takvim slučajevima odražava nadu da institucije neće uraditi ono zbog čega te institucije uopće imaju smisla. A smisao Vijeća za socijalnu pravdu, kako ga ja vidim, je da argumentirano ukaže na takve nepravde kao pomoć instituciji Predsjednika RH na njihovom ispravljanju.

 

 


[1] Koliko je takvih objekata ne zna se ali ih je, vrlo vjerojatno, više od tisuću. Samo na području općine Bjelovar, gdje postoji udruga „Pravda“ koju su osnovale žrtve terorističkih akata, uništeno je ili oštećeno oko 650 objekata. Zahtjeva za naknadu štete ima mnogo manje.

[2] Npr. bratić Predsjednika Mesića Ivica Vuković i njegova supruga poginuli su kad je njihova kuća u Čačincima dignuta u zrak. Počinioci su u ovom slučaju uhvaćeni, suđeni i ubrzo pomilovani. Na sudu su se branili „da je došlo do zabune, da su mislili da je to srpska kuća“.

 

[3] Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke

osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara

društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

 

[4] “U Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91 i 3/94) članak 180. briše se.”

“Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima

prekidaju se. Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.” “(1) Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu."

 

[5] Članak 7.

(1) Oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja.

(2) Oštećenik ima pravo na naknadu 60 % iznosa utvrđene štete, s tim da mu ukupna šteta ne može biti naknađena u iznosu većem od 350.000,00 kuna.

(3) Isplatom naknade štete iz stavka 2. ovoga članka prelaze na Republiku Hrvatsku, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva oštećenikova prava prema štetniku ili Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.

Članak 8.

Materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih u ovom Zakonu nadoknađuju se na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi.

 

[6] I u tim slučajevima praksa obiluje sudskim presudama pristranim do nakaradnosti na štetu žrtve. Tako npr. zahtjev za odštetom podnesen od M. Šeatović, udovice žrtve terorističkog akta, a zapravo ratnog zločina protiv civila u Novskoj, sud odbija uz obrazloženje „da su počinitelji zločina bili pripadnici HVa, u uniformama HVa i s oružjem HVa, ali da zločin nisu počinili u radno vrijeme“, dakle država nije odgovorna! M. Šeatović, udovica s vrlo skromnom penzijom osuđena je da plati vrlo visoke sudske troškove. Moglo bi se, nažalost, navesti mnogo sličnih primjera; slučaj A. Vujić, slučaj Mileusnić, slučaj Solar,...

[7] ZAKON O OBNOVI

1. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Područja obnove su dijelovi teritorija Republike Hrvatske koji su u ratu protiv Republike Hrvatske bili privremeno zaposjednuti ili koji su bili izloženi razornim djelovanjima i posljedicama djelovanja agresorskih srpskih i crnogorskih vojnih i paravojnih formacija, ..

 

Građanski odbor za ljudska prava, Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb • Tel: +385 1 6171530 / Fax: +385 1 64 13 626 • info@goljp.hr