hr
eng

Građanski odbor za ljudska prava

11.12.2009.

ZORAN PUSIĆ, PREDSJEDNIK GRAĐANSKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA, O AKTUALNOM STANJU I USTAVNIM PROMJENAMA

Šovinizma se nećemo riješiti samo ulaskom u Europsku Uniju

Problem šovinizma kod nas bio je usmjeren protiv Srba, Roma, u određenom razdoblju Bošnjaka, muslimana. No, to je problem koji nas, lako moguće, čeka, možda u nekom drugom obliku i kad budemo članica EU

Vesna ROLLER

 

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava razgovarali smo sa Zoranom Pusićem koji je već petnaestak godina na čelu nevladine udruge – Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP).
    Koja su ljudska prava danas u Hrvatskoj najugroženija?
    – To možemo gledati s dva stanovišta : koja vrsta kršenja ljudskih prava su najbrojnija te koja su najteža vrsta kršenja ljudskih prava. Ljudska se prava obično dijele u dvije ili tri kategorije i Građanski odbor za ljudska prava godinama se bavio ljudskim pravima koja u toj gruboj podjeli spadaju u prvu kategoriju prava, kao što su pravo na jednakost pred sudovima, na ravnopravnost, na život i slobodu. U prošlih 19 godina bilo je velikih kršenja ovih temeljnih ljudskih prava. Ona se u pravilu krše iz ideoloških razloga. Najteža kršenja tih prava zapravo su repovi koji se vuku iz doba kad je pravosuđe pod pritiskom politike i sudaca koje je ta politika dovela bilo pristrano, kada se ljude koji su bili krivi za najteže zločine oslobađalo, kad su osuđivani neki za koje se pokazalo da su bili nevini, kad su institucije koje bi pravdu trebale štititi i garantirati, zlorabljene za izigravanje žrtava kršenja temeljnih ljudskih prava.
    Danas veliki broj građana Hrvatske osjeća kako su im ugroženi pravo na rad, pravo na socijalnu i ekonomsku sigurnost. Imaju li tu »posla« nevladine udruge kao što je GOLJP?
    – To je druga kategorija ljudskih prava – pravo na zaposlenost, socijalnu sigurnost, zdravstveno osiguranje. Njihovo kršenje osjeća na vlastitoj koži mnogo veći broj ljudi i o njima će se političari mnogo radije izjašnjavati, posebno kad su u opoziciji ili pred izbore. Ta kršenja obično nemaju ideološku konotaciju u smislu kao što to imaju ljudska prava prve kategorije. Naravno da kršenja tih prava ovise o tome da li vam je ideal država utemeljena na mitovima i 200 bogatih obitelji ili država s funkcionalnom, socijalno osjetljivom, demokratskom vladom čiji je osnovni credo pružanje što boljeg servisa građanima koji su je zato izabrali. Država je dužna garantirati prvu kategoriju ljudskih prava, za njihovo poštivanje dovoljno je postojanje političke volje i to državu ništa ne košta. Dapače, ako država dopušta da se na dugi rok ta prava krše, onda to može postati jako skupo i za većinu građana čija je to država.
    Pravo na rad i na socijalnu sigurnost mnogih ljudi u Hrvatskoj danas jesu ugroženi, to su brojnija, ali po intenzitetu manja kršenja ljudskih prava nego kad se radi o ratnim zločinima, ubojstvima ili ugrožavanju ljudi pristranom primjenom zakona. No, sve više građana danas osjećaju nepravdu koja proizlazi iz socijalne isključenosti. Kršenja ove druge kategorije prava događa se gotovo u svim zemljama, naravno, u većoj ili manjoj mjeri i tamo gdje postoji dobra volja, jer to su prava čije ostvarivanje košta. Stupanj ispunjenja tih prava ovisi o materijalnom stanju društva i sposobnosti države da ublaži siromaštvo.
    Krizni porez, primjerice, građani doživljavaju kao nepravdu, kao kršenje prava na zarađenu plaću koju im je »harač« umanjio..
    – Država je u financijskoj krizi i pribjegla je nepopularnoj mjeri dodatnog poreza koji opravdava teškom ekonomskom situacijom. Mislim da ona nije rezultat samo hrvatske državne politike – ali jest i nje i prateće korupcije – nego i međunarodnih uvjeta. Vlada inače nije sklona takvim nepopularnim potezima jer je svjesna da time sječe izbornu granu na kojoj sjedi.
    Prije početka aktualne predsjedničke kampanje jedan je biskup izjavio kako je poželjno da hrvatski predsjednik bude katolik. Je li to poziv na diskriminaciju, ugrožavanje Ustavom zajamčene jednakosti?
    – Uputa Hrvatske biskupske konferencije, a čini mi se da se o tome radi, a ne samo o izjavi jednog biskupa, je legitiman službeni stav jedne interesne, moćne i bogate organizacije kakva je službena Katolička crkva u Hrvatskoj postala. A to je postala kroz vrlo povoljni ugovor s državom koji je i HDZ iz devedesetih, kad je ugovor sklapan, smatrao dugoročno isplativom investicijom. Imati što veći utjecaj u vlasti izrazito je ovozemaljski interes, moglo bi se reći čak prizemni, s obzirom da se radi o organizaciji koja načelno stremi put nebeskih visina, ali u povijesti Katoličke crkve sigurno nije neuobičajen.
    Mene bi Hrvatska biskupska konferencija ugodno iznenadila da je svoj stav formulirala umjerenije, recimo da bi po njenom mišljenju buduću predsjednik svojim stavovima i svojim dosadašnjim djelovanjem trebao svjedočiti osnovne kršćanske vrijednosti, odnosno osnovne etičke vrijednosti koje je kršćanstvo prihvatilo kao svoj tem

Zakon o medicinskoj oplodnji krši temeljna ljudska prava
   
    Je li Zakon o medicinskoj oplodnji prekršio neka temeljna ljudska prava? Udruge pacijenata tvrde da jest jer je onemogućio da dobiju najbolju medicinsku skrb.
    – Većina nevladinih organizacija je taj zakon oštro osudila. Smatramo da se njime krše neka temeljna ljudska prava na osnovu što predrasuda, što političkih kalkulacija političara koji su ga izglasali. Predrasude potiču iz vjerskog učenja o nastanku života koje je bazirano na mitovima i neznanju. Političke kalkulacije vođene su željom političara da imaju dobre odnose s tako utjecajnom organizacijom kao što je Katolička crkva u Hrvatskoj i njihovom ocjenom da je dobar dio birača još uvijek zadojen tim predrasudama i neznanjem. 
   
Siromaštvo
   
    Siromaštvo može predstavljati vrlo tešku povredu osnovnih ljudskih prava, ali ono je samo djelomično posljedica ideološke opredijeljenosti države. Često je rezultat kompleksnih okolnosti u kojima treba dijeliti sebičnost i ideološku ostrašćenost vlastodržaca – na primjer ideju privrede zemlje kao 200 bogatih obitelji među kojima su »začudo« i oni koji to predlažu, ili zabrana privatne inicijative koja je kao ideologija bila dugo prisutna na ovim prostorima, što treba kritizirati – od poštenih pokušaja, ali u svijetu koji je u dobroj mjeri nepredvidiv i neizvjestan – od globalne ekonomije do klime.

elj. Ma koje vjeroispovjesti bio ili ne bio.
    Koliko su promjene zakona pomogle da se podigne razina poštivanja ljudskih prava u Hrvatskoj?
    – Pomogle su nam promjene i zakona i zakonodavstva koje se događaju u ovom periodu dok je zemlja na putu prema Europskoj Uniji. Zakoni koji se donose, kao i primjena novih i postojećih zakona, pod utjecajem su političke volje da Hrvatska uđe u EU. Postojali su i prije dobri zakoni pa se nisu primjenjivali ili su se posve pogrešno primjenjivali. Promjene se vide i u radu domaćih sudova koji su pod nekom vrstom »pristupne« kontrole međunarodne zajednice. Mislim da su i nevladine organizacije dale tome svoj skromni doprinos.
    I u posljednje vrijeme svjedoci smo zločina motiviranih »različitošću«, odnosno mržnjom – nedavno su žrtve bile mladići s bosanskohercegovačkim registarskim tablicama. Skinheadsi obračunavaju s pripadnicima drugih subkulturnih skupina. Raste li u Hrvatskoj ksenofobija?
    – Mi smo imali veliki problem s nasiljem, koje je bilo posljedica netrpeljivosti, koja je bila posljedica nacionalizma. Za razliku od političara, ljudi koje su oni zaveli ne mijenjaju svoje mišljenje tako brzo. Problem šovinizma kod nas bio je usmjeren protiv Srba, Roma, u određenom razdoblju Bošnjaka, muslimana. No, to je problem koji nas, lako moguće, čeka, možda u nekom drugom obliku i kad budemo članica EU. Nedavno su u Europski parlament izabrani predstavnici najradikalnijih desnih stranaka iz Rumunjske, Mađarske, Britanije, čija je politika čista negacija svih ideja koje su dovele do stvaranja EU. Nije još nađeno cijepivo protiv ksenofobije i na mogućnosti pandemije treba upozoravati na vrijeme.
    GOLJP je predložio neke izmjene Ustava. Pozornost su privukle one koje bi ukinule zabranu udruživanja s bivšim jugoslavenskim republikama. Zašto to predlažete?
    – U članku 141. Ustava stoji formulacija da se zabranjuju bilo kakvi postupci koji bi doveli ili bi mogli dovesti do obnavljanja državne sveze jugoslavenskih ili balkanskih država u bilo kojem obliku. To je formulacija koja ne spada u Ustav. Prvo, tu su primijenjeni etničko-geografski kriteriji, a ne etički kriteriji. Nisu, dakle, zabranjene veze s primjerice diktatorskim režimima, što bi bio etički kriterij. Drugo, time se određuje budućim generacijama s kim se smiju udruživati. To je rezultat emocionalnog naboja koji je postojao u trenutku stvaranja Ustava, no Ustav ne smije odražavati trenutačne emocionalne naboje njegovog tvorca, nego treba davati pravne smjernice na dugi rok, dakle bazirane na trajnim etičkim vrijednostima. Nije teško zamisliti što bi bilo od nekih državnih sveza kojima mi danas želimo prići da je slična formulacija, opterećena upravo balkanskom – i to balkanskom u političkom, pežorativnom, smislu – netrpeljivošću prema susjedima i političkom kratkovidnošću, našla mjesto u francuskom ustavu poslije 2. svjetskog rata i stradanja od nacističke Njemačke. Mi ćemo s tim člankom vlastitog Ustava doći u koliziju pri ulasku u EU, koja se može smatrati oblikom nastajanja državne sveze među balkanskim zemljama, kao što su Grčka, Rumunjska, Bugarska, i čak obnovom državne sveze s bivšom jugoslavenskom republikom – Slovenijom. Osim toga, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija također će postati članicama EU.

Građanski odbor za ljudska prava, Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb • Tel: +385 1 6171530 / Fax: +385 1 64 13 626 • info@goljp.hr